CHANEL ROUGE ALLURE LUMINOUS INTENSE LIP COLOUR - 102 PALPITANTE & SHORT HISTORY OF (RED) LIPSTICKS


Kada bi me netko upitao koji je komad kozmetike najženstveniji, bez razmišljanja bih odgovorila ruž za usne. Vjerujem da bi se mnogi složili sa mnom, jer se ruž koristi već tisućama godina. Smatra se da su žene u Mezopotamiji, prije otprilike 5000 godina, prve otkrile ovu vrstu šminkanja, drobeći poludrago kamenje i izmrvljenim prahom ukrašavajući svoje usne.
U knjizi Read My Lips: A Cultural History of Lipstick, Meg Cohen Ragas i Karen Kozlowski navode da su stari Egipćani, nesvjesni potencijalne štetnosti, koristili crvenkasto-ljubičasti pigment dobiven iz smeđe alge, a koji između ostaloga sadrži tragove žive, joda i broma. Također su, kako bi usne istaknuli neuobičajenom bojom, upotrebljavali kanu. U to je vrijeme popularan postao i karmin, svijetlocrveni pigment karminske kiseline izvučen iz nekih vrsta insekata. Poseban ruž bogate, zagasite crvene boje od usitnjenih mrava, tvrdokrilaca i karmin buba izrađivao se za Kleopatru. U Grčkoj i Rimu ruž su nosili glumci, a prvi ga je u stick pretvorio liječnik, kemičar i kozmetolog Abu al-Qasim al-Zahrawi.

Kao i nebrojeni novi izumi ni ruž nije izbjegao sudbinu neprihvaćanja i masovnog linča. Na šminku se gledalo kao na nešto krajnje vulgarno, primjereno glumcima i prostitutkama. Prilika mu se donekle ukazala u 16. stoljeću, za vrijeme vladavine Elizabete I, koja je proširila modu izrazito blijedih lica i upadljivih crvenih usana, a u Japanu je takav make-up, karakterističan za gejše, dugo simbolizirao ideal ljepote. Međutim, kao odgovor na nošenje crvenog ruža Thomas Hall je objavio djelo Loathsomeness of Long Hair i poveo narodni pokret čiji se stav o bojanju dijelova lica svodio na „đavolju rabotu“, a žene s našminkanim usnama optuživalo se za obmanu i hvatanje u zamku „poštenog svijeta“. Pisao je da one potpaljuju oganj u srcima onih koji zaustave svoj pogled na njima. Britanski je parlament 1770. predložio zakon koji bi, ako se djevojka šminkala prije vjenčanja, onemogućio brak, izjavljujući „da se ženi, za koju se dokaže da je zavela muškarca i navela ga na brak koristeći kozmetičke proizvode, može suditi za vještičarenje.“ Još je i u 19. stoljeću, kako u knjizi Lipstick govori Jessica Pallingston, za vrijeme viktorijanskog doba, vladao otpor prema šminki, jer ju je poznata kraljica javno denuncirala kao nepristojnu pojavu.

Iako je tijekom toga razdoblja upotreba šminke bila zabranjena, krajem 19. stoljeća kozmetička kompanija Guerlain započela je s proizvodnjom crvenih ruževa za usne. Prvi moderan ruž, sačinjen od jelenjeg loja, ricinusovog ulja i pčelinjeg voska, predstavljen je 1884. u Parizu. U Americi je istodobno pokrenut trend crvenih ruževa čija se boja dobivala od sasušenih kukaca i jajašaca pronađenih u kaktusima Meksika i Srednje Amerike, a kako su bili jako skupi i ekstravagantni, nosili su se samo u posebnim prigodama. 1890. karmin se počeo miješati s uljima i voskom te se prodavao u metalnim kutijicama i papirnim tubama, što ga je učinilo pristupačnim ženama iz svih slojeva društva. Maurice Levyn je 1915. osmislio limenu tubicu za ruž, a od 1923. prodavao se u salonima slavnih Elizabeth Arden i Estee Lauder. Za vrijeme II svjetskg rata ruž je dostigao viši stupanj uvažavanja. Naime, za građanke zemalja zahvaćenih ratom, „nošenje novog, nasmijanog i uljepšanog lica“ postalo je patriotska dužnost i skromni doprinos podizanju morala. Prema Madeleine Marsh, autorici knjige Compacts and Cosmetics, žene su poticane da izgledaju najbolje kako bi mogle činiti najbolje, a ruževi toga vremena nosili su nazive kao Fighting Red!, Patriot Red! ili Grenadier Red!. Nekako u to vrijeme metalne tube zamijenjene su plastičnima no sam ruž je bilo teško nabaviti, prvenstveno zbog nestašice osnovnih sastojaka – petroleja i ricinusovog ulja. Zbog toga su znanstvenice provodile eksperimente i 1950-ih Hazel Bishop je, na opće oduševljenje žena, uspješno kreirala prvi dugotrajni ruž za usne. Zanimljivo da je i tada bilo protivnika crvenog ruža, a najpoznatiji je svakako Adolf Hitler. Marsh navodi kako su posjetiteljice njegovog ladanjskog odmarališta snabdjevane popisima stvari koje ne smiju činiti: izbjegavati pretjeranu šminku, crveni ruž i, pod svaku cijenu, lakirane nokte. Arijevski ideal bilo je čisto, „nenamazano“ lice.

Vrijeme zlatnog doba Hollywooda nemoguće je zamisliti bez glumica žarko crvenih usana. Marilyn Monroe i Elizabeth Taylor prometnule su crvene ruževe u vječni kozmetički znamen, a oponašale su ih žene diljem svijeta. U 60-ima hit su bile baby ružičaste nijanse, dok je u 70-ima pomama malo splasnula, ali su se s druge strane pojavili ruževi različitih boja obogaćeni šljokicama. Glamurozne 80-e označile su povratak ruža na vrh, a u prvi plan su se probili takozvani „ruževi raspoloženja“ koji su, zbog pH vrijednosti kože, mijenjali boju ovisno o trenutnom raspoloženju. Zahvaljujući novim tehnologijama, u 90-ima su se proizvođači počeli poigravati bojama i teksturama, a prednjačili su mat ruževi smeđih nijansi. Početkom 21. stoljeća zapažene uloge igraju biserne nijanse, a danas se boje i trendovi mijenjaju iz sezone u sezonu, ali ono što traje kao neprolazni i nezaobilazni klasik je crveni ruž.

Možda i najznačajniji beauty proizvod koji je došao iz kuće Chanel i obilježio cijelu povijest ljepote i uljepšavanja je ruž. Nazadovoljna tadašnjom tržišnom ponudom, Coco Chanel je 1924. lansirala svoju prvu kolekciju ruževa koji su sa svojom kremastom formulom i ultrapigmentacijom bili pogodni za slobodnu uporabu, tzv. savršeni ruževi za svaki dan, a iz bogate zbirke predivnih Chanelovih ruževa i sjajila odabrala sam Rouge Allure Luminous Intense Lip Colour-102 Palpitante. Jedna od osobina koja me privuče nekom proizvodu jest pakiranje. Ovaj ruž dolazi u crnoj tubi s jako zanimljivim mehanizmom za otvaranje: gornji poklopac prekriva ga u cjelosti, a laganim guranjem donjeg dijela pojavljuje se manja zlatna tubica koja skriva ruž u sebi. Na taj način ruž je u potpunosti zaštićen i nema straha od slučajnog otvaranja u torbici. Tekstura mu je kremasta i odlikuje se postojanošću i možete biti sigurni da satima neće nestati s usana, čak i ako u međuvremenu jedete. Istovremeno je, što je meni iznimno bitno, hidratantan i ne isušuje usne. Na prvi poged boja mu je tipično crvena, ali se nakon nanošenja uočava njegova prava nijansa, koju bih opisala kao bogato crvenu s ružičastom podnotom. S obzirom da volim crvene nijanse, ova me još više oduševljava i nosim je i za dnevne kave s prijateljicama i za večernje izlaske u grad. Činjenica da je ponekad za postizanje totalnog make-up izgleda dovoljno nanijeti samo crveni ruž, dokazuje kako je on svih ovih godina bio i ostao istinska ikona kozmetike.


Volite li vi crvene ruževe ili preferirate neutralne nijanse? Jeste li isprobali Chanel Rouge Allure? Kakvi su vaši dojmovi?

No comments:

Post a Comment

Back to Top