BEAUTY OF WORDS


Riječi – skup slova kojemu smo dodijelili značenje, a time i silnu moć koja izravno utječe na naše osjećaje, raspoloženje i kemijske reakcije u mozgu. Isto tako, riječi su nas sposobne lansirati do neslućenih visina sreće ili baciti u neizmjerne ponore tuge i depresije. Kao i sve na svijetu, mogu se upregnuti u dobre ili loše svrhe, za što su najbolji primjer Hitlerovi govorimržnje koji su uništili milijune života. Neki ih ljudi opisuju kao oružje puno snažnije od onoga što ozljeđuje fizičko tijelo, jer ostavlja dublje i bolnije rane. Malala Yousafzai je izjavila: „Ne postoji jače oružje od znanja, a najveći izvor znanja je pisana riječ.“ One su savršen medij za bilježenje i prenošenje znanja na buduće generacije, a riječi su, putem velikih govornika kao što su Abraham Lincoln, Winston Churchill, Martin Luther King i mnogi drugi, oblikovale i samu povijest. Nedavno sam gledala dokumentarni film Apollo 11 koji nas kroz arhivske snimke i povodom pedesete obljetnice slijetanja na Mjesec podsjeća na taj nevjerojatni skok čovječanstva, a također se navodi kako je okidač koji je pokrenuo cijelu naciju bila riječ „izabrati“:„Izabrali smo otići na Mjesec.“ Ona je postala konačna riječ o kojoj se više ne raspravlja i ne propitkuje, već se ulažu sva sredstva i napori kako bi se postigao cilj, što je na kraju i učinjeno.
Ponekad je samo jedna riječ, sa svojim potencijalom da inspirira, kreira ili pak upropasti trenutak, dovoljna za značajnu promjenu nečijeg dana, a nerijetko i cijeloga života. Zato ih i moramo itekako oprezno birati jer često nismo ni svjesni koliko dugo naše riječi ostaju u nečijim mislima, srcu i duši, čak i nakon što mi zaboravimo da smo ih uopće izgovorili. To može potrajati neznatnih 10 sekundi, ali ih druga osoba pamti 10, 20 ili 50 godina, kao što je slučaj s roditeljima i djecom.Riječima roditelji formiraju karakter svoje djece i pripremaju ih za život, a one pune ljubavi i ohrabrenja rezultiraju percepcijom svijeta i vlastite vrijednosti sasvim drugačijom od onih uvredljivih i omalovažavajućih. Takvi se ljudi neizbježno bore s kompleksima usađenima već u ranom djetinjstvu, traže odobrenje i potvrdu od drugih i možda nikada ne shvate koliko su zapravo divni. Ikea je provela eksperiment s dvije biljke: jednu su vrijeđali, a drugoj upućivali lijepe riječi i nije teško pogoditi kako je prva uvenula. Zamislite, ako ružne riječi tako djeluju na biljku, kako tek pogađaju čovjeka. Tijekom života, od škole, preko fakulteta i kasnije na poslu susret ćemo nemali broj individua koji će nam riječima ili pružati podršku ili nas nastojati obeshrabriti pa je izuzetno važno pažljivo odabrati krug prijatelja i onih s kojima dolazimo u kontakt. Anthony Robbins je istaknuo kako mi postajemo kao ljudi s kojima provodimo vrijeme i usvajamo njihove emocionale obrasce zahvaljući tome što usvajamo njihov rječnik.
Nikada, ni kada ste ljuti, nemojte biti zlobni. Bijes će proći, ali maliciozne riječi mogu ostaviti neizbrisiv trag na tuđem životu. Teška riječ može biti oproštena, ali ne i zaboravljena. Kako bi netko izgledao kada bi svaka nepromišljena riječ usijecala ožiljke na koži? Sigurna sam da bi tada većina dobro promislila prije no što nešto kaže ili napiše. To nije nimalo teško i svi to možemo, ali nažalost se o tome ne razmišlja. Dojma sam da se društvene mreže, osmišljene za lakše povezivanje među ljudima, sve više zloupotrebljavaju za ponižavanje i obezvređivanje nečijeg rada, što proizvodi kontraefekt razdvajanja.Skriveni iza monitora svojih računala, neki pišu ono što nikada ne bi imali hrabrosti reći u stvarnosti. Ne razumijem takve ljude, shvaćaju li oni da su mete njihovih klevetničkih i pogrdnih komentara također osobe, nečije kćeri, majke ili sestre i koliko ih takvi neumjesni izljevi pakosti mogu povrijediti. Njihovi povodi su mi još manje jasni, zar se oni zaista osjećaju bolje i zadovoljni samim sobom ako nekome učine nažao? Danas se opravdanje takvog postupanja pronalazi u „konstruktivnoj kritici“, međutim ja smatram da kritičko mišljenje treba biti dobronamjerno, a učinkovito je ako ga se izrazi i razmijeni privatnim kanalima poput elektroničke pošte. U moru proizvoljnih definicija, za mene konstruktivna kritika predstavlja ljubazan, pristojan i nenametljiv savjet kako nešto poboljšati, primjerice kvalitetu fotografija na blogu, a nikada se ne bi smjela odnositi na nečiju osobnost ili zvučati kao imperativ. „To je moje mišljenje“ je još jedna od popularnih i uobičajenih izlika. U redu je imati svoje mišljenje, ali ako ono ide u pravcu besmislenog vrijeđanja nekoga koga niti ne poznajete, onda ga je bolje zadržati za sebe.Veliko je psihičko opterećenje iz dana se u dan nositi s tolikom količinom negativnosti, a popuštanje pod pritiskom gotovo se prometnulo u svakodnevicu. U smislu toga se i na društvenim mrežama polako događaju tehničke izmjene, npr na Instagramu se nudi mogućnost ponovnog pregleda komentara prije objavljivanja, ne bi li se na taj način pomoglo u osvještavanju problema i smanjio broj neugodnih primjedbi.
Riječi kojima započinjete dan, koje uputite sebi svako jutro kada se pogledate u zrcalo su one koje izgrađuju vaš život i vas kao osobu. Ukoliko si govorite da ste vi pojedinac koji uvijek pronađe rješenje bez obzira na situaciju, koji ostvaruje svoje snove, koji je optimističan, pozitivan, sretan i samopouzdan,u vašem se umu rađa ideja na koju tijelo afirmativno reagira i manifestira istovjetnim ponašanjem. Riječi su svemoćne, kako za povijest čovječanstva tako i za pojedine živote i zato koristimo njihovo blago kako bi nekome izazvali osmijeh na licu – nikada ne znate na koji ćemo način uljepšati nečiju budućnost.

1 comment:

Back to Top