BEAUTY OF GRATITUDE


Sreća, ljubav i prijateljstvo su ozbiljni životni aspekti o kojima se opravdano svakodnevno govori, također i o vrlinama kojima trebamo težiti – skromnosti, poniznosti, optimizmu, ustrajnosti, marljivosti i suosjećanju. Međutim, postoji jedna, po meni najvažnija, koja nije u središtu zanimanja ni približno koliko bi trebala biti, a to je zahvalnost. Moram priznati da sam se s ovim pojmom, bolje rečeno konceptom, pobliže upoznala prilično kasno, koliko se sjećam tek u srednjoj školi i da sam njegovu važnost temeljito spoznala nakon što sam pročitala rečenicu: „Zamislite da se sutra probudite i da vam bude oduzeto sve ono na čemu se danas niste zahvalili.“ Tada se korjenito izmijenila i moja slika stvarnosti, u istoj sam sekundi shvatila da bih ja sljedećeg jutra ostala bez ičega i sama na svijetu, jer se prethodnog dana nisam zahvalila na ničemu. Dotad sam manje-više sve uzimala zdravo za gotovo, kao da će vječno biti tu i samo računala kako postići nešto što će mi donijeti korist u budućnosti ili maštala o materijalnim dobrima koja sam željela posjedovati, ne obraćajući ni najmanju pozornost na sve ono što mi je doslovno pred nosom. Odjednom su mi se otvorile oči i pojmila sam koliko mi je zapravo važno već to što se ujutro probudim, što mogu hodati, promatrati izlaske i zalaske sunca, što imam obitelj i prijatelje, mogućnost studiranja…, mogla bih još do unedogled nabrajati. Nažalost, čini mi se da mnogi toga nisu svjesni te da zato ova plemenita ljudska osobina često biva zanemarena. Čak nas i tijekom formalnog obrazovanja uče raznim aksiomima, usađuju nam stav i uvjerenje kako uvijek moramo biti najbolji, natjecati se, pobjeđivati, što samo po sebi ne mora biti loše, ali zahvalnost rijetko tko uopće i spominje.
Kako je vrijeme odmicalo, prigrlila sam je kao stil života, izbor i stanje uma u odnosu na sve što mi se događa. Cijeneći providnošću darovane sitnice, osjetila sam promjenu u sebi – jednostavno sam više uživala u svakom novom danu, imala dojam kako se sve odvija u skladu s nekim većim planom i da se ne moram brinuti oko apsolutno svega, a ono što želim, ako je tako suđeno, doći će u pravom trenutku. Ezopova tvrdnja da  „zahvalnost pretvara ono što imamo u dovoljno“  je savršen opis njene uloge u našim životima, jer svojom prisutnošću i njih recipročno obogaćuje, kao kad u vodu bacimo kamenčić i prouzročimo koncentrične krugove koji se šire iz jedne točke. Brojne uspješne osobe svrstavaju zahvalnost u svoje prve tri odlike, među njima i Oprah Winfrey sa slavnom izjavom: „Budite zahvalni na onome što imate i dobit ćete još i više.“ Nije nimalo komplicirano – ono na što se usredotočimo raste, a iz dana u dan razlozi za zahvalnost će se umnažati.
Konstantno slušamo savjete: budite sretni!, ali nitko ne pruža formulu kako ispuniti taj pothvat. Većinom su iskustva prožeta veseljem zbog nekog postignuća kratkotrajna te ono vrlo brzo nestane. Iz vlastite perspektive mogu reći da je zahvalnost ključ do istinske sreće, jer biti zahvalan i nesretan je nemoguće. Naravno, ponekad smo potišteni i ne osjećamo se najbolje, ali kako ne bih potonula dublje u ponore očaja i mračnih misli, u takvim okolnostima počnem sama sebi šaptati na čemu sve mogu biti zahvalna i to mi automatski razbistri mislli i odagna nemir iz srca. Iako ljudi u svojoj slijepoj utrci za profitom gotovo makinalno pronalaze uzroke nezadovoljstva, dovoljno je nakon buđenja navesti mininalno tri indikatora zahvalnosti, npr. zdravlje, krov nad glavom, hrana za doručak – vjerujte da će se motivi nastaviti slagati jedan na drugi. Vrlo je lako smetnuti s uma i koliko nam pojedinci iz naše okoline svojim radom olakšavaju život, a nikad ih se i ne sjetimo: pekari koji pripremaju svježi kruh i peciva, a mi samo dođemo i kupimo ih, vozači javnog prijevoza koji osiguravaju da na vrijeme stignemo na posao, djelatnici zimske službe koji čiste ulice od snijega itd. Isto tako i prijenosna računala, pametni telefoni i Internet – osvrnemo li se ikada sa zahvalnošću na činjenicu što imamo privilegiju živjeti u dobu brzog protoka i pristupa informacijama, međusobnog povezivanja i razgranate komunikacijske mreže. Zahvalnost je duhovna veličina u kojoj se zrcali unutrašnja ljepota, ona je magična kugla i nepresušno vrelo smirenja. Pokušajte, nije nimalo teškona je začarani krug u koji kada jednom uđete pronalazite sve više i više razloga da budete zahvalni, a s time i da budete srećni. Pokušajte i sami, nije ni najmanje teško i prije nego se i snađete ubirat ćete plodove blaženstva i nositi mir u duši.

No comments:

Post a Comment

Back to Top